Vulanović: Političke elite su ‘olovni tegovi’ balkanskih zemalja

„Zemlje nastale iz bivše Jugoslavije još žive posljedice ratova ‘90-ih i zatvorenosti zemlje dok je postojala. Tehnički, svaka od zemalja zapadnog Balkana želi da se pridruži Evropskoj uniji i posljedično želi da svede nivo duga na 60 posto društvenog proizvoda. Sam taj društveni proizvod je imaginarna suma dobara i usluga proizvedena u toku godine i suštinski bez mnogo značaja. Mnogo bolje mjerilo stanja finansija je poređenje ukupnog duga i godišnjeg budžeta države, jer budžetirani dug se vraća iz trezora, a ne iz društvenog proizvoda“, objašnjava dr. Miloš Vulanović, vanredni profesor finansija na EDHEC Business School u Francuskoj.

Prema njegovim riječima, računajući da sve države nadzire i Evropska unija i Međunarodni monetarni fond (MMF), činjenica da se uspijeva osigurati novac za penzije, plate i socijalna davanja govori da ima finansijske odgovornosti.

„Ipak, niti jedna od ovih država nema akumulirana sredstva za bilo koju investiciju u kojoj bi bio korišten domaći kapital. Ne smiju se zaboraviti doznake koje se slivaju u zemlje zapadnog Balkana, koje su na nivou oko 12 milijardi eura godišnje, i samim tim velika pomoć ekonomskoj potražnji“, kaže sagovornik.

Prema njegovim riječima, države u regionu nemaju mnogo izbora, pa se zbog toga sve češće zadužuju putem emisije državnih obveznica.

„Računajući da je bankarski sektor u većini zemalja Balkana u rukama stranaca, a kamatne stope prilično visoke, vlade država pronalaze druge izvore. Bilateralni zajmovi dolaze s Istoka i, iako s niskim kamatnim stopama, politički su nepoželjni. Jedino što preostaje je tržište obveznica. To tržište je prilično likvidno i nema opasnosti da potrebe država ne budu servisirane. Pitanje je samo kolika je cijena tog duga. Naši političari rijetko pričaju o toj cijeni, već zaduživanje predstavljaju kao veliki uspjeh, pitanje povjerenja i slično. Činjenica je da je cijena novca za zemlje Zapadnog Balkana relativno visoka, što znači da su one relativno visokorizične. Računajući da glavne kamatne stope jesu blizu svojih maksimalnih nivoa, očekivano je da će pristup i dalje biti neometan.“

‘Olovni tegovi’ zemalja zapadnog Balkana

Napominje i da su stalne političke tenzije u državama regiona mnogo opasne po ekonomiju samih zemalja.

„Političke elite su olovni tegovi zemalja zapadnog Balkana. Svi znaju imena političara, a malo ko zna imena inovatora, kao što su, naprimjer: Rimac, Nordeus i slično. Politika je sve, a naslijeđe komunizma da država osigurava plate, penzije, poslove, isto tako ne pomaže. Pristojni strani investitori nas prepoznaju po tim političkim elitama i zbog istih u najčešće odustaju od investicija. Sve to prati vrlo nesiguran pravosudni sistem, kao i visoka percepcija o korupciji. Tenzije privlače investitore naviknute na visoke rizike. A jedini garanti uspjeha visokorizičnih poslova su političke elite. Na sve to, veliki broj mladih ljudi odlazi ili su spremni da odlaze. Sve u svemu, bilo bi mnogo značajno ako bi u nekom doglednom vremenu mogli imati političke sisteme u kojima će vladajuća elita biti kontrolisana“, govori Vulanović.

Dodaje da ljudi na Zapadnom Balkanu, iako u principu prilično talentovani i uspješni u mnogim poljima, još ne mogu da prebole komunizam i tu mantru da imaju pravo da određuju drugima kako da upravljaju svojim kapitalom, resursima i idejama.

„Vremena jesu izazovna, ali sve dok neka kompanija poštuje zakone poslovanja u zemljama u kojima obavlja proizvodnju, prodaju, trgovinu, ona mora da ima potpunu zaštitu da slobodno upravlja svojim resursima. Kompanije se bore na tržištu, isto to tržište mjeri njihovu uspješnost i svako pogrešno investiranje se neminovno odražava na njihovu vrijednost“, kaže sagovornik.

Smatra da su američke sankcije za pojedine kompanije u principu negativna vijest za te kompanije.

„Tako se smanjuje broj potencijalnih poslovnih partnera, investitora i dobiva se loša reklama. Ipak, potpuni efekt može biti vidljiv tek poslije određenog protoka vremena. Naravno, sankcije nisu novost za mnoge kompanije i države, te postaju izgovor za jačanje crnog tržišta, daju snagu određenim ljudima ili kapitalu koji se ne kreće u zvaničnim tokovima.“

Dešavanja na finansijskim tržištima

Kada je riječ o cijeni nafte na svjetskom tržištu, kaže da je nafta roba čija se cijena ne određuje tržišno već je njena cijena posljedica djelovanja kartela Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) i drugih proizvođača te potražnje na tržištima.

„Cijena ovih dana je 80-ak dolara po barelu što je istovjetno kao i u aprilu prošle godine. Naravno, cijena je podložna fluktuacijama usljed mogućih nestabilnosti, ali percepcija neizvjesnosti je više proizvod vjerovanja u vijesti spekulativne prirode, nego zbog stvarnih problema ponude i potražnje. Vijest da je portugalska naftna kompanija GALP uz obale Namibije pronašla naftna polja koja mogu za više od 100 godina obezbijediti potrebe te zemlje dodaju na težini argumentu da neizvjesnost nije usljed nedostatka“, govori Vulanović.

Osvrćući se na globalna zbivanja, kaže i da ratovi rezultiraju destrukcijom ljudi i prostora na kojima se dešavaju, ali i da kreiraju dodatnu potražnju u pojedinim sektorima.

„Trenutni ratovi ne utiču presudno na dešavanja na finansijskim tržištima. Finansijsko tržište po definiciji je mjesto na kom se susreću pojedinci, firme i države kao prodavci ili kupci finansijske imovine, gdje određuju cijenu i količinu. Suštinski, globalni finansijski sistem je veoma koncentrisan. New York, London, Tokyo, Shanghai, Shenzhen su centri tog sistema i istorijski gledano mnogo pokazatelja pokazuje nikad bolje rezultate. Centralne teme su visina kamatnih stopa, inflacija, trgovinski odnosi, artificijelna inteligencija, zelena ekonomija, a mnogo manje ratovi. Poređenja radi, američka pomoć Ukrajini od 65 milijardi dolara jednaka je valuaciji finansijsko tehnološke kompanije Stripe (za koju velika većina ljudi ne zna da postoji). Bez dodatne eskalacije, finansijska tržišta će živjeti svoj život nezavisno od brojnih ratova“, kaže sagovornik.

Na kraju razgovora iznosi svoja očekivanja uz citat poznatog američkog bejzbol igrača Yogija Berre koji je rekao: „Teško je predviđati, pogotovo o budućnosti“.

„Očekujem da uz proces pridruživanja Evropskoj uniji sve više mladih ljudi shvati da vrijedi ostati i graditi sebe i ekonomije ovih naših država. Očekujem da će zbir utjecaja Evropske unije, domaćih snaga povećati stvarnu integraciju ovih prostora. Da će biti sve manje populizma, a sve više ostvarivih i realnih projekata.“