Ima ta stara naredna uzrečica – nije umotvorina, prije se radi o (gradskoj) „doskočici“ – „Kad seljak naumi da mu šljiva rodi, ona će i roditi“. Dakako, termin „seljak“ se ne odnosi na te vrijedne, skromne i istrajne ljude koji nisu iz grada (a svi mi – neko prije, neko kasnije – vučemo korijene sa sela); riječ je jednostavno o ljudima koji nemaju ni empatije, ni respekta na putu da ostvare ono što su naumili i što žele.
E, upravo na ovu „šljivu koja mora roditi“ podsjeća me prvi Nacionalni molitveni doručak, koji je u ponedjeljak, u VIP (logično) restoranu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u Sarajevu, okupio osobe iz političkog, kulturnog, vjerskog, akademskog i privrednog života Zapadnog Balkana, pod zanimljivim nazivom „Da svi budemo jedno“. Skup koji se „pojavio“ iznenada, čak je bio „šokantan“ i za pasionirane pratitelje svih mogućih medija i mreža, kakav sam i sam.
Doručak bez domaćina
Uz šefa Kluba zastupnika Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine u državnom Parlamentu Sašu Magazinovića, organizatori i domaćini su bili i gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić (SDP BiH), zastupnik u Bundestagu Josip Juratović (Socijaldemokratska partija Njemačke) te profesor doktor Ahmet Shala, prvi ministar ekonomije i finansija Kosova nakon proglašenja nezavisnosti 2008. godine; četvorka koja je, nakon što se fruštukovalo, govorila na panel diskusiji o temi „Svjesni svoje odgovornosti pred Bogom i ljudima“ (još jedan zanimljiv naslov).
Dobro sad, ima ovakvih skupova, panela, okruglih (s hranom i pićem, ali i bez posluženja) stolova skoro svaki dan, ništa nije neobično i čudno, samo da nije jedne „sitnice“: prvom Nacionalnom molitvenom doručku (za koji najavljuju da će biti tradicionalan) u Bosni i Hercegovini nije prisustvovao njegov glavni pokrovitelj, aktuelni predsjedavajući bh. Predsjedništva Denis Bećirović. Kako? Zašto? Šta je to omelo prvog među troje jednakih, mada se na skupu nisu pojavili ni Željko (Komšić) i Željka (Cvijanović), za koje znamo zašto?
Nije tajna da je, otkako je član kolektivnog šefa države, Bećirović sve dalje od SDP-a BiH, baze koja ga je podigla u neslućene političke (i još neke) visine, da ga nema na sjednicama Predsjedništva partije, ali ako je već prihvatio da bude (i to glavni) pokrovitelj doručka, red je i da mu prisustvuje, makar se zadržao pet minuta, za kojih ne bi morao pojesti kiflu i(li) popiti sok; kafu da i ne spominjemo. Odgovor je jednostavan i prilično bizaran: Denis Bećirović je u ponedjeljak doručkovao u Kairu, gdje je stigao u nedjelju, u okviru zvanične posjete Arapskoj Republici Egipat.
Je li ljepše u Kairu i Aleksandriji nego u Sarajevu?
Budimo realni i praktični – šta je važnije: da predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, po prvi put u posljednjih 14 godina, posjeti ovu važnu arapsku zemlju, ili da pojede sendvič, popije đus i espresso ili macchiato te „razmijeni mišljenja“ i „podijeli zabrinutost“ zbog teške situacije u svijetu u VIP salonu zgrade državnih institucija na Marijin dvoru? Odgovor je lagan, ali zar se nije moglo doručkovati i na panelu govoriti dok Bećirović nije na nekom službenom putu (istina, „pošlo“ ga je s putovanjima posljednjih mjeseci, otkako je u rotaciji postao prvi među jednakima), kakva je to žurba bila da se „odjednom“ priprema prvi dnevni, i to molitveni, obrok?
Dva su moguća „pojašnjenja“: ili je službeni put u Egipat (čiji se poziv tako lako ne odbija) „uletio“ usred priprema i dogovorenog datuma Nacionalnog molitvenog doručka, ili je prvo stigao poziv iz Kaira, pa je onda prihvaćena ponuda da predsjedavajući Predsjedništva bude pokrovitelj skupa „Da svi budemo jedno“ kada bude od švedskog stola udaljen nekoliko hiljada kilometara daleko?
Kako god, niti je prvi Nacionalni molitveni doručak nešto izgubio što mu nije prisustvovao Denis Bećirović, niti je trenutni predsjedavajući bh. Predsjedništva zažalio što ga u posljednji ponedjeljak aprila 2024. godine nije bilo u Sarajevu – bolje je posjetiti Kairo, piramide, Veliku sfingu, Aleksandrijsku biblioteku, brojne druge spomenike i dostignuća tog vremena, Univerzitet Al-Ahzar i razgovarati s velikim imamom Ahmedom El-Tayebom…
Koalicioni partneri iz ‘Trojke’ očito nisu bili gladni
Zanimljivo je bilo u prošli petak u zgradi Parlamentarne skupštine, kada je većina uposlenih saznala da će u njihovom VIP restoranu tri dana kasnije biti održan prvi Nacionalni molitveni doručak, nadstranački i nadkonfesionalni susret, koji se naslanja na tradiciju Nacionalnog molitvenog doručka u Washingtonu. Tri dana za pripremu skupa koji se u SAD-u priprema mjesecima, gdje stižu hiljade zvanica, među kojima su bili u posljednjih tridesetak godina i brojni bh. „zvaničnici“? Istina, mnogi od njih su se, „poslije doručka“ u Washingtonu, našli na crnim listama, nekima se sudi, pojedini su u zatvoru, nekima se ćelija u Vojkovićima kod Sarajeva uveliko sprema…
Zanimljiv je bio sastav učesnika prvog bh. doručka, ali o imenima (kao i o meniju, jer ne valja viriti u tuđi tanjir) nećemo: oni koji su pozvani i došli – sami su to izabrali, oni koji su pozvani a nisu prisustvovali – vjerovatno imaju razlog za to; oni koji bi se rado odazvali a nisu pozvani – teško će preboljeti taj poraz; najviše je onih koji nisu pozvani i koji ne bi ni došli – jednostavno ne žele „da svi budemo jedno“ i nisu sretni da im neko drugi govori kako trebaju biti „svjesni svoje odgovornosti pred Bogom i ljudima”.
Zanimljivo je da se oko švedskog stola okupilo vrlo malo partijskih kolega organizatora – predsjednik SDP-a BiH i premijer entiteta Federacija Bosne i Hercegovine Nermin Nikšić je došao, ali „ni na mapi“ nije bilo nikoga iz koalicionog partnera na kantonalnom (Sarajevo), federalnom i državnom nivou – Naše stranke te Naroda i Pravde. Nije valjda da ih niko nije zvao, teško da su svi bili spriječeni (ako su pozvani), nemoguće je da se ne odazoveš pozivu pa makar on bio zakasnio i bio skoro pa ilegalan…
Političari zdravog razuma i duha i ljubavi prema čovjeku
O tome ko je platio jutarnji happening nije najvažnije pitanje. Nekoliko avionskih karata, malo hrane i pića, servisne službe u zgradi na Marijin dvoru ionako su imale radni dan… nije to mnogo, možda u visini povratne avionske karte (prvi razred, dakako) do New Yorka ili Sydneya. A dostignuće je nemjerljivo: početak tradicije koja bi ubuduće trebala biti organiziranija, odgovornija, kvalitetnija, transparentnija… I da joj prisustvuje glavni pokrovitelj (ako opet ne odleti u neki Egipat).
„Bosna i Hercegovina treba Srbe. Bosna i Hercegovina treba Bošnjake. Bosna i Hercegovina treba Hrvate. Bosna i Hercegovina treba sve. Ali treba, prije svega, ljude zdravog razuma, zdravog duha i ljubavi prema čovjeku“, poručio je na panelu Josip Juratović, nesumnjivi i dokazani prijatelj ove zemlje.
Nije rekao, i nije njegovo da to kaže, ali da bi u Bosni i Hercegovini živjeli ljudi zdravog razuma, zdravog duha i ljubavi prema čovjeku, moraju imati iste takve političare i državnike. A nemaju ih, ili da ne budemo (pre)strogi – imaju ih vrlo malo.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.