Toksični otpad rata u Gazi stigao u Izrael

Piše: Dianne Woodward
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu i predstavnici Komiteta za mir dogovorili su u augustu osnivanje radne grupe za sanitet i javno zdravstvo koja utječe i na Izrael i na Gazu.
Nastavite čitati
list of 4 items- list 1 of 4Ekocid na vratima Balkana, a zakoni još nisu spremni
- list 2 of 4Mostarski komunalni problemi: Pitanje kanalizacije nije riješeno
- list 3 of 4Povećanom potrošnjom NATO prijeti i ljudima i planeti
- list 4 of 4Sarajevo osvanulo pokriveno dimom: Zagađenost šest puta veća od dozvoljenog
Čini se da je izraelskim vlastima konačno sinulo da će posljedice neumoljivog ekocidnog uništavanja Gaze na kraju pogoditi Izrael. Toksični ostaci rata – netretirana kanalizacija i kontaminirane ruševine – sada su problem i za izraelsko javno zdravstvo.
Gaza dijeli mediteranske, priobalne ekosisteme i spremnike vode s Izraelom.
Uništavanje njene elektroenergetske i sanitarne infrastrukture svakodnevno nosi više od 100.000 kubnih metara sirove i netretirane kanalizacije u Sredozemno more ili na kopno.
Budući da se u ovom dijelu sredozemne struje kreću uglavnom od juga prema sjeveru, ovaj otpad ide ravno uz obalu, u izraelske vode.
Fekalne bakterije i otrovne alge
Postrojenje za desalinizaciju u Ashkelonu na jugu Izraela više puta je zatvarano zbog visoke kontaminacije fekalnim bakterijama iz otpadnih voda Gaze. Sirova otpadna voda također uzrokuje cvjetanje otrovnih algi koje blokiraju i oštećuju sisteme za filtriranje desalinizacije, te stvaraju mrtve zone u kojima bi se inače odvijao ribolov.
Toksini otpadnih voda, teški metali i patogeni apsorbiraju se u lokalnom morskom svijetu. Budući da ribe migriraju preko pomorskih granica, kontaminirana morska hrana predstavlja direktnu zdravstvenu opasnost za palestinske i izraelske potrošače. Sirova otpadna voda nosi iste patogene koji pogađaju Gazu u zajedničko morsko područje.
Njen sjeverni nanos direktno utječe na izraelske priobalne gradove.
Iako patogeni mogu opstati i migrirati pod određenim uvjetima, podzemne vode kontaminirane njima vjerovatno neće dospjeti u izraelske zalihe vode, ali i dalje mogu utjecati na zajedničke spremnike i okoliš.
Soli i drugi hemijski onečišćivači mogu putovati mnogo dalje i često predstavljaju veći dugoročni problem za spremnike vode. Mogu kontaminirati zajednički sistem podzemnih voda i s vremenom smanjiti kvalitet i upotrebljivost spremnika za navodnjavanje, poljoprivredu i piće.
Izrael je nedavno također počeo premještati dio od procijenjenih šezdeset miliona tona ruševina iz Gaze na nepoznate lokacije unutar Izraela i Zapadne obale, potencijalno prenoseći zagađivače direktno na odlagališta ili skladišta. Euro-Med Monitor u augustu je pratio stotinjak izraelskih kamiona koji su dnevno napuštali Pojas Gaze s ruševinama.
Preneseni zagađivači mogu sadržavati teške metale, poput olova, žive, kadmija i tragova drugih metala ili ostataka specijalizirane municije, kao i čestice bijelog fosfora, nepotrošene eksplozive, industrijske hemikalije i široko rasprostranjena azbestna vlakna iz smrvljenih starijih zgrada. Teški metali prisutni u prašini i ruševinama mogu imati kancerogene, neurotoksične, nefrotoksične i bioakumulativne osobine, što predstavlja dugoročne rizike za ljudsko zdravlje i okoliš.
Izraelci trpe iste posljedice kao Palestinci
Ruševine također sadrže biološku tvar, patogene i tekućine iz ostataka ljudskih tijela i nakupljenog organskog otpada, kao i insekte, glodare i druge prijenosnike bolesti. Prijenos opasnih čestica prašine, azbestnih vlakana i lebdećih tvari degradira kvalitet zraka, dok skrivena neeksplodirana ubojna sredstva u ruševinama mogu uzrokovati rizik od detonacije i toksičnost tla.
Prilikom upravljanja visoko kontaminiranim krhotinama od katastrofe, međunarodne agencije poput Programa UN-a za okoliš (UNEP) i regionalne Radne grupe za upravljanje krhotinama u Gazi (DMWG) propisuju da se prilikom prenošenja mora pridržavati strogih protokola i operativnih postupaka kako bi se opasnosti izolirale, uključujući trenutno zamrzavanje svih operacija ako se otkriju ljudski ostaci. Premještanje ovih materijala preko granica ili jurisdikcija također bi trebalo pokrenuti pravne akcije i stroge standarde zaštite podzemnih voda.
Kritičari ističu da buldožeri na mjestima gdje su masovne grobnice uništavaju ključne dokaze genocidnih zločina. No, osim toga, ovaj prijenos ruševina uz nepoštivanje međunarodnih pravila i propisa dovodi u opasnost zdravlje ljudi oko mjesta sakupljanja i odlaganja.
Ako je cilj ove strukturne nejednakosti čvrsto zaštititi izraelske podzemne vode i prebaciti dugoročni teret onečišćenja spremnika i tla na palestinske zajednice na Zapadnoj obali, zanemaruju se rizici za izraelsko osoblje za transfer i sve ljude koji tamo žive, među kojima je 700.000 ilegalnih doseljenika.
Ovo nije problem koji je stvorio genocidni rat. Ekološke grupe poput EcoPeacea dugo su upozoravale da zajednička okolina stvara potpunu međuovisnost, što znači da humanitarne i sanitarne krize u Gazi direktno ugrožavaju javno zdravlje Izraela.
Još 1990. godine, bivši gradonačelnik Jerusalema Teddy Kollek otvoreno je priznao da je njegova administracija učinila malo za Istočni Jerusalem, osim proširenja osnovnih vodovodnih i kanalizacijskih mreža, iz straha da će se izbijanje kolere u zanemarenim arapskim naseljima proširiti na Zapadni Jerusalem.
Čak i ako je Izrael kao okupator moralno nesposoban ispuniti svoje obaveze prema ljudskim pravima kako bi riješio sanitarnu krizu, trebao bi shvatiti da, ako se strogo ne pridržava ekoloških protokola, njegovo vlastito stanovništvo će trpjeti iste posljedice kao i Palestinci čiju dobrobit bešćutno i kriminalno zanemaruje.
Stavovi izneseni tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno urednički stav Al Jazeere ili Fondacije Galilee.
